top of page
Walk on the wild side Saša Božić 3.jpg

WALK ON THE WILD SIDE

SAŠA BOŽIĆ

Autor: Saša Božić
Izvedba: Viktoria Bubalo, Boris Barukčić
Kostimi i scena: Ana Mikulić
Glazba: Nikola Krgovič
Svjetlo: Marino Frankola
Fotografija: Nina Đurđević
Video: Josip Visković
Dizajn plakata i knjižice: Mislav Lešić
Produkcija: Tena Bošnjaković
Odnosi s javnošću: Ivana Sansević
Produkcija: de facto
Koprodukcija: Zagrebački plesni centar
Hvala: Liberdance


WALK ON THE WILD SIDE plesni duet je za plesačicu i glumca, koji nastaje kao nastavak istraživanja koje je Saša Božić započeo sa projektom Kabinet čudovišta. Posebnost projekta je i susret između različitih tjelesnih principa: onog plesačkog i glumačkog koji na različit način pristupaju istraživanju intime, voajerizma i egzibicionizma.
Dva bezimena tijela zarobljena su u energetskim pulsiranjima koji samo nalikuju nekoj vrsti  seksualne razmjene. Neimenovani par provodi jednu noć zajedno u razmjeni intimnih tjelesnih impulsa i tekućina, ne obazirući se, pače uživajući u voajerskom pogledu publike. Esencijalni ekološki motivi  materije  upotrebljeni su kao motivi perpetuiranja različitih vrsta energije koje susret dva ljudska tijela može proizvesti u polju tjelesne razmjene, stvarajući jedinstveni plesni jezik koji unatoč različitim konotacijama, ostaje u polje apstraktnog plesnog materijala. 


WALK ON THE WILDE SIDE spada u istraživanje queer teorije u polju suvremenoplesne izvedbe. Pojam fantazmatskog u projektu se doživljava u odnosu na pojam očaranosti kao otvorenosti za neobično, zadivljujuće i uznemirujuće u svakodnevnom životu. Predstava istovremeno istražuje nemogućnost reprezentacije pornografskog, no taj  odnos proširuje na odnos između izvođača i publike, između stereotipnog i prikazanog, između identiteta i materijalnog, između  improviziranog i očekivanog. WALK ON THE WILD SIDE priziva divljinu izvan uobičajenih moralnih standarda društvene zajednice: unutar postpandemijskog diskursa sama ideja tjelesnog kontakta postaje subverzivnom, posebno ako razmišljamo u terminima tjelesnih izlučevina: znoja, sline, krvi koji ponovo postaju liminalni, vraćajući materijalnost tijela i energetskih pulsacija želje u diskurs plesa. 
 

 
bottom of page